Video i foto-dokumentacija u suradnji s roditeljima

Donosimo stručni rad kojeg su odgojiteljica Sandra Vlahov i pedagoginja Doris Velan prezentirale na Regionalnoj smotri projekata iz područja Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u Rijeci, na susretu Kvalitetnih škola u Rapcu, 2014. te je objavljen u Časopisu Zrno – časopis za obitelj, vrtić i školu, u broju 118-119 (144-145), studeni 2015.- veljača 2016.

KAKO VIDEO I FOTO DOKUMENTACIJA POSPJEŠUJU KOMUNIKACIJU IZMEĐU ODGAJATELJA I RODITELJA NA INDIVIDUALNIM INFORMACIJAMA O DJETETU

Sandra Vlahov, odgajateljica
Doris Velan, stručni suradnik-pedagog
Dječji vrtić „Olga Ban“ Pazin

„Mogućnost razgovora jedina je alternativa
donošenju odluka umjesto drugog.“
Villy Sorensen

Temeljna uloga predškolskoga odgoja i obrazovanja odnosi se na stvaranje uvjeta za potpun i skladan razvoj djetetove osobnosti, doprinosi kvaliteti njegova odrastanja i, posredno, kvaliteti njegova obiteljskoga života (Nacionalni okvirni kurikulum, 2011:50). Djeca današnjice sve više vremena provode u institucijama pa i žive dvije paralelne odvojene socijalizacije i stoga je bitna zadaća dječjeg vrtića razvijati kvalitetno partnerstvo s roditeljima. Kvalitetno partnerstvo s roditeljima razvija se kroz kvalitetnu dvosmjernu komunikaciju i međusobno razumijevanje. Iako nema univerzalnog recepta za odgoj djeteta važno je da odgajatelji i roditelji imaju zajednički smjer usklađen s potrebama i razvojnim mogućnostima djeteta. Rinaldi (2006, prema Kuljašević, Naglić 2013) smatra kako bi dječji vrtić trebao pružiti cijeli spektar primjerenih, i potrebama suvremenih obitelji prilagođenih, oblika komunikacije, koji bi omogućili susretanje obitelji i razmjenu iskustava na demokratski način kako bi djeca mogla odrastati u atmosferi kvalitetne komunikacije.
U pedagoškoj praksi dječjeg vrtića poznati su i provode se brojni oblici rada s roditeljima, individualni i skupni i svaki oblik rada ima svoju posebnost. Ovaj rad na tragu je istraživanja kako foto i video dokumentacija odgojno – obrazovnog rada pospješuje komunikaciju između odgajatelja i roditelja na individualnim informacijama o djetetu, te kako to utječe na cijelu obitelj i komunikaciju odgajatelja i djeteta te djeteta i roditelja.

Dokumentacija kao pomoć u komunikaciji
Promatrajući fotografije i video zapise djece nastale u odgojno-obrazovnom procesu, u slobodnoj igri i planiranim aktivnostima odgajateljica je uočavala koji su materijali djeci osobito dragi, pratila je tko više surađuje s manjom grupom djece, a tko je više individualno usmjeren na aktivnost. Nadalje, tko bira gotove materijale, a tko stvara od prirodnih i neoblikovanih materijala, tko se više izražava verbalno, a tko neverbalno. U periodu prilagođavanja na dječji vrtić sve ove podatke smatramo veoma važnima, jer uz analizu ove dokumentacije dobivamo kompletniju sliku o djetetu kroz sva njegova razvojna područja i smatramo da bi tu sliku trebalo podijeliti s roditeljima. Razmišljajući kako bolje uključiti roditelje da surađuju, komuniciraju, potiču razvoj djeteta i sve međusobne odnose unutar obitelji i vrtića, pokušavali smo više istraživati individualne oblike rada kroz individualne razgovore (informacije) o djetetu. Postavili smo si zadaće: kako se pripremati za informacije?, kako dobiti povratnu informaciju od roditelja, djeteta, stručnih osoba? te koje su sve dobiti za dijete, za roditelja i za odgajatelja? Već kod ovih zadaća značajno je uključivanje pedagoga kao stručnog suradnika, a po potrebi individue i ostalih suradnika (psihologa, stručnjaka edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, zdravstvenog voditelja…). Priprema za dogovoreni razgovor s roditeljem (ili s oba roditelja) uključuje različita znanja i kompetencije odgajatelja, nesumnjivo je važna kreativnost i stvaralaštvo, istraživanje i stvaranje novog te promišljeno ponašanje odgajatelja s obzirom na različite situacije na koje nailazi. U vrtiću se stručni suradnici i odgajatelji brinu o stvaranju suradničkih odnosa s obitelji i motre na roditelje kao važne i osjetljive suradnike te pokušavaju razviti partnerski odnos koji vodi uspostavljanju zajedničke brige važne za napredovanje djeteta.
Polazeći od činjenice da je informacija temelj razvoja, individualno informiranje je prigoda da odgajatelj razgovara s jednim ili oba roditelja samo jednog djeteta. Na taj način ostvaruje se mogućnost međusobnog informiranja o djetetu u vrtiću i izvan njega. Individualni razgovori (prema Rosić, Zloković) su prigoda za odgajatelja da osobno upozna roditelja, njegove stavove i mišljenja vezana uz djetetov razvoj, da sazna uvjete djetetova razvoja u obitelji što pridonosi boljem razumijevanju njegova ponašanja u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Također, da upozna načine poticaja i obavljanja dječjeg osamostaljivanja i stvaralaštva u obiteljskom okruženju. Individualni razgovori su prigoda da roditelj sazna o svom djetetu: zapažanja odgajatelja o razvoju djeteta, o procesu i rezultatima rada i ponašanju djeteta u vrtiću, mogućnosti primjene postupaka u razvoju djeteta kojima bi poticao i usmjeravao pozitivno djelovanje dječjeg stvaralaštva i osamostaljivanja, kako zadovoljava i ostvaruje temeljne potrebe u odgojno-obrazovnom radu s obzirom na sposobnosti i mogućnosti, kako primjenjivati odgovarajuće postupke u obiteljskom odgoju.
Individualan rad mora biti prožet komunikacijom, po svojoj formi to je tradicionalan oblik rada koji sadržajem treba prilagoditi suvremenom životu i problemima roditelja i djece. U takvom načinu rada dolazi do pozitivne uzajamnosti informiranja i djelovanja. Učitelj/odgajatelj upoznaje odgojne, kulturne, sociološke, materijalne, emocionalne i druge probleme obitelji, a time i dijete. Roditelj dobiva neposrednu informaciju i pedagoški savjet za bolje odgojno djelovanje, kao i karakter svojih postupaka (V.Rosić, J. Zloković:55)
Osuvremenjivanje individualnog rada
Za razgovor pored ugodnog okruženja i dobre atmosfere uvijek nastojimo pripremiti materijalne dokaze (likovni radovi djece, razvojna bilježnica sa radovima, stihovima, pričama ili pjesmicama koje smo učili, bilješke o razvojnim područjima,) uz koje razvijamo komunikaciju. Ove pedagoške godine uveli smo razgledavanje fotografija i video zapisa iz svakodnevnih aktivnosti u vrtiću čime smo osuvremenili tradicionalni oblik rada s roditeljima. Svako dijete ima svoju virtualnu mapu u kojoj se nalazi oko pedesetak fotografija i dva-tri video zapisa. Roditelj razgledavajući komentira ili kad sve pregleda vraća se na najzanimljivije dijelove koje zajedno komentiramo. Kroz ovaj rad rodila se ideja da putem usb priključka ili DVD-a roditelj uzme mapu kući i zajedno s djetetom pogleda, odnosno da cijela obitelj gledajući fotografije i snimke razgovara i komentira različite situacije u kojima se dijete nalazi u vrtiću. Roditelj time dobiva važne informacije uz koje može jačati svoj odnos i povjerenje s djetetom i odgajateljem, te postati aktivan suradnik, partner u dječjem vrtiću. Dokumentacija omogućuje roditeljima da saznaju, ne samo što su djeca radila već i kako i zašto su nešto radila, da ne vide samo produkt već i proces dječjeg rada, da vide onaj dio života djeteta koji je njima obično nedostupan jer je izvana nevidljiv. Roditelj kao partner koji surađuje treba imati informaciju, jer je informacija temelj razvoja. Svjesni ove činjenice istraživali smo koje su dobiti za dijete, za roditelje i za odgajatelje kroz dobro strukturirane audio – vizualne informativne razgovore u dječjem vrtiću. Smatramo da je aktivna uključenost svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa, koji su ravnopravni partneri u njemu, temelj vrtića kao zajednice koja uči (Slunjski, 2006).
Roditelji su sve više spremni zauzeti ozbiljan osobni stav prema vrijednostima kojima žele obilježiti obiteljski život i odrastanje svoje djece. Godine koje dolaze pokazat će nam u kojoj mjeri pedagoške institucije mogu ispuniti ulogu lojalnog partnera koji u odgojnom procesu surađuje i nadahnjuje (Juul, 2010:32).
Da bismo saznali kako roditelji doživljavaju individualne informacije provele smo jedan anonimni anketni upitnik koji su ispunjavala oba roditelja djeteta. Upitnik se sastajao od 12 strukuriranih tvrdnji na kojima su roditelji na Likartovoj ljestivici izražavali svoje slaganje, odnosno neslaganje te od 5 pitanja otvorenog tipa o njihovim osobnim iskustvima i iskustvima obitelji dok su zajedno s djetetom gledali DVD s fotografijama i video snimkama sebe u vrtiću.
Iz upitnika smo saznale da su roditelji zadovoljni načinom na koji se provode roditeljski sastanci, radionice i individualne informacije u odgojnoj skupini te kako se na njima svi osjećaju ugodno. Saznale smo i da uz pomoć fotografija na DVD-u djeca imaju potrebu ukućanima objasniti situacije iz vrtića, a kroz to je i roditeljima mnogo jasniji odgojno-obrazovni rad i život djeteta u skupini. Roditelji su se izjasnili kako osjećaju da su ravnopravno uključeni u aktivnosti vrtića i razvoj djeteta te da su spremni na suradnju s odgajateljem oko odgoja svog djeteta. U kvalitetno organiziranom vrtiću roditelji i članovi obitelji uključuju se u zajedničko donošenje odluka vezanih uz razvoj, učenje i socijalni život djece u grupi.
Iz pitanja otvorenog tipa saznali smo kako uz fotografije i video zapise djeca više komuniciraju s roditeljima o situacijama u vrtiću te kako je zajedničko gledanje fotografija i videa budilo u svima pozitivne emocije i zbližavalo ih ili kako je napisao jedan roditelj: „Osjećali smo se više bliži kao familija“. Bilo je još zanimljivih izjava koje potkrepljuju tvrdnju o pozitivnim emocijama, primjerice: „Imali smo osjećaj kao da smo i mi bili s djetetom u vrtiću. Ispričalo nam je događaje i upoznalo sa svojim prijateljima.“, „Pozitivno. Svi smo bili uzbuđeni.“, „Dok dijete gleda ima veću želju podijeliti s nama događaje i aktivnosti iz vrtića.“, „Ugodno, puno smo toga više doznali o djetetovim aktivnostima u vtiću“, „Jako pozitivno. Dijete nam je za svaku fotografiju lijepo objasnilo di je snimljena i šta su radili.“, „Svi smo zadovoljni. Veselo smo komentirali svaku fotografiju. Super je.“, „Dijete je bilo zadovoljno jer se nalazilo u centru pažnje pozorno slušajući naše komentare i naravno smijeh na nekim snimkama. Mislim da se ponosilo samim sobom.“,„Bili smo sretni koliko i dijete jer se veseli svemu što radite u vrtiću.“…
Pozitivna strana individualnih informacija je otvoren razgovor koji može trajati duže vremena kako bi se sugovornici razumjeli i dogovorili o daljnjem načinu djelovanja. Negativna strana je neekonomičnost koja od odgajatelja zahtijeva mnogo vremena, za kvalitetnu pripremu i sam razgovor.
Umjesto zaključka – plan daljnjeg razvoja
Roditelji su sve više spremni zauzeti ozbiljan osobni stav prema vrijednostima kojima žele obilježiti obiteljski život i odrastanje svoje djece, a vrtići trebaju stvarati uvjete za poticanje roditeljskog djelatnog sudjelovanja i davati roditeljima prilike za sudjelovanje u planiranju, realiziranju i evoluciji odgojno-obrazovnog procesa. U kvalitetno organiziranom vrtiću, roditelji i članovi obitelji uključuju se u zajedničko donošenje odluka vezanih uz razvoj, učenje i socijalni život djece u grupi. Godine koje dolaze pokazat će nam u kojoj mjeri pedagoške institucije mogu ispuniti ulogu lojalnog partnera koji u odgojnom procesu surađuje i nadahnjuje (Juul, 2010:32). Smatramo da su svi sudionici u ovom suodnosu živjeli svoje potrebe i došli do promjena koje dovode do jačanja uspješnog identiteta i kvalitetnijeg života pojednica. Stoga smo mišljenja da ovakav rad treba produbljivati i djeliti s kolegama kako bi se podržavali i osnaživali u profesionalnim i roditeljskim ulogama.
Kroz ovaj rad djeca su uvidjela značaj fotografija pa sada sami dokumentiraju odgojno-obrazovni proces. Fotografije zajedno komentiraju, kroz njih prenose svoje doživljaje jedni drugima i odgajateljici, uočavaju elemente fotografije (kompozicija, motiv, svjetlost…) i uživaju u novom obliku kreativnog izražavanja. Mislimo da kreću u svoj novi istraživački projekt, a mi ćemo biti tu da ih podržimo.

LITERATURA:
1. Juul, J. (2010) Od poslušnosti do odgovornosti. Zagreb: Pelago
2. Jeić, M., Smiljanić, M., Kuljašević, K. (2013) Suradnja vrtića s roditeljima – primjeri dobre prakse. Dijete vrtić obitelj, br. 72., ljeto 2013.
3. Kuljašević, K., Naglić, S. (2013) Dječji vrtić: mjesto susreta, dijaloga i razumijevanja. Zrno – časopis za obitelj, vrtić i školu; br. 103-104 (129-130), studeni 2012.- veljača 2013.
4. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
5. Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (nacrt). (2014) Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
6. Miljak, A. (2009) Življenje djece u vrtiću. Zagreb: SM naklada
7. Slunjski, E. (2006) Stvaranje predškolskog kurikuluma u vrtiću-zajednici koja uči. Zagreb: Mali profesor
8. Rosić, V., Zloković, J. (2002) Prilozi obiteljskoj pedagogiji. Rijeka: Graftrade
9. Vujatović, D., Babić, T.M. (2013) Razvoj partnerskog odnosa s roditeljima u dječjem vrtiću Markuševac. Zrno – časopis za obitelj, vrtić i školu; br. 103-104 (129-130), studeni 2012.- veljača 2013.
10. Glasser, W. (2000) Teorija izbora, Zagreb: Alinea
11. Wubbolding E. Robert, (1999) Realitetna terapija u radu s djecom, Zagreb: Alinea