IDEMO U MAŠKARE…

Doba je maškara, poklada, fašnika… vrijeme je to maskiranja, ludih zabava i starinskih običaja. Ljudi od davnina vjeruju da ih maske štite, ljudi su maskiranjem nekada davno pokušavali dozvati i odobrovoljiti bogove, maskama su se štitili od nesreća, prirodnih nepogoda, loše sreće – svega lošeg što ih može snaći i čega se boje.

Običaji maskiranja /maškare, krabulje, zvončari/ rašireno je po cijeloj Evropi, a kod nas posebno u primorskim gradovima i Zagorju.

U početku su ovi običaji imali magično značenje – prerušavanjem i oblačenjem odjeće naopako, uz zaglušnu buku i posipanjem pepela, trebalo je otjerati zimu, demone i zle sile. Njihovo “loše djelovanje” trebalo je odbiti od ljudi, domova, stoke i usjeva. Osim toga, pokladno doba dopušta kršenje mnogih zabrana.
Opće ozračje maškara je obilježeno neredom, zadirkivanjem, iznenadnim događajima, neobičnim ponašanjima. Za dijete je to mogućnost dobiti, prihvatiti i iskoristiti dopuštenje da bude otvoreno, te da zbog socijalnog rizika u koji se upustilo, otvoreno izražavajući svoje osjećaje, ne bude kažnjeno, već shvaćeno.
Kao što su u davna vremena ljudi vjerovali da sve što ne mogu spoznati ima nadnaravnu moć, tako je i dijete sklono pridati posebno značenje svemu čega se boji i čime ne može ovladati. Što dijete više spoznaje uzroke zbivanja oko sebe, što više ovladava svojim ponašanjem, to manje značenja pridaje mističnim i neobjašnjivim pojavama koje ga okružuju.

U doba maškara djetetu treba dati priliku da na različite načine iznese svoje strahove i agresivne porive, te da simbolično ovlada onim što ga plaši, zbunjuje, koči i zaustavlja. Pobijediti simbolično moć vještice, moć batine, odraslih, moć straha, te ovladati njima i ismijati ih, svrha je mnogih igara i aktivnosti u doba maškara. Time se dijete lišava neugodnih osjećaja, krivice, strahova.
Na Poklade je djetetu dopušteno iskazivati u naglašenom i preuveličanom obliku zamisao o osobnoj moći nad drugima i o osobnoj snazi. Naoko nekreativno maskiranje dječaka u različite likove iz crtanih filmova, stripova, djevojčice u princeze, balerine ili dobre vile opredmećuje djetetovu potrebu za stjecanjem samopouzdanja prerušavanjem u ono što predočuje moć za svako dijete. Za nekoga je to snaga, za nekoga ljepota, dobrota. Za svako dijete je siguran znak moći da makar simbolično može “istući” vješticu, vuka, strašni lik ili bilo koju drugu personifikaciju zla.

Pokladno doba pogodno je okruženje koje omogućuje djetetu:
• očitovati izvorne osjećaje radosti, tuge, ljutnje, straha
• izražavati emocije na spontan način (bez ustezanja) vriskom, cikom, otvorenim i slobodnim pokretima, simboličnom destrukcijom
• spoznati da ima mnogo mogućnosti za ostvarenje želja i potreba i da može slobodno birati jednu mogućnost između mnogih – onu koja mu najviše odgovara, i da to drugi toleriraju
• uspostavljati ravnotežu osjećaja ovisnosti i potrebe za samostalnošću
• simbolično ovladati silama zla, pobjeđivati i kažnjavati izvore svojih strahova, nesigurnost
• ovladavati načinima ponašanja koja ga igrom dovode do zadovoljavanja potreba (za moći, dominacijom, samoostvarenjem) onoliko koliko želi.
Igrom je moguće pobijediti ono što plaši i zbunjuje, simboličnu moć vještica, mraka ili “strašnih” životinja. Porazgovarajte o djetetovom strahu, potaknite dijete da kaže čega se sve boji, da nacrta, pružite mu pri tom podršku, pokažite razumijevanje, ispričajte mu svoje strahove kada ste bili mali i kako ste ih pobijedili.
Pokladnim igrama i prerušavanjem dijete stječe samopouzdanje, emocionalnu sigurnost, spontanost i kreativnost izražavanja. Treba mu dati do znanja da ima zaštitu odraslih ako zatreba i da se veselimo zajedno.
Pitajte dijete što želi biti. Potrudite se zajedno oko izrade ili pronalaženja maske. Dopustite mu da bude ono što želi. Omogućimo mu taj osjećaj veselja i slobode da bude netko drugi.

Prema: Maja Gabelica i Mirjana Milanović,

BLAGDANI DJETINJSTVA,
ŠKOLSKA KNJIGA, Zagreb. 1995.
Pripremila: Sonja Pribela Hodap, psiholog
preuzeto sa: www.roda.hr