Mame znaju da njihova djeca ne vole neke namirnice i kad vide da su one na jelovniku u jaslicama ili vrtiću boje se da će njihovo dijete ostati gladno.
Prehrana u dječjim ustanovama za dnevni boravak može se razlikovati od one kod kuće, ali ima za osnovicu sve prehrambene potrebe djeteta i prilagođena je njihovom uzrastu oblikom i načinom pripreme.
Majka treba steći povjerenje i biti sigurna u vezi prehrane kao i kod drugih aktivnosti koje se u jaslicama /vrtiću odvijaju. Ne bi smjela previše naglašavati navike svojeg djeteta u prehrani jer ga time ograničava. Iako stav odgajatelja da svi jedu sve može dovesti do malih poteškoća u odnosu dijete-odgajatelj, mama se može iznenaditi kad dijete zatraži određenu vrstu povrća koju ona kod kuće ne priprema. Ili da dijete u jaslicama pojede integralni kruh i svježi sir, a kod kuće traži samo bijeli kruh i krem sir. Sve ovisi o djetetu, no većina na kraju prevlada vlastite ograde i prilagodi se načinu prehrane koji nudi nova kuhinja.
U jaslicama i vrtiću dijete usvaja nova iskustva i znanja i u prehrambenim navikama. Pripreme za ručak odvijaju se prema određenom ritualu – ostavljaju se igračke, peru se ruke i svatko sjeda na svoje mjesto. Djeca se ponašaju vrlo različito, neka odmah sve pojedu, a neka se samo igraju priborom za jelo ili komadićima kruha.
Ako tanjur pred djetetom ostaje pun, uzrok tome ne mora biti hrana već reakcija djeteta na novu sredinu.
Djetetu su na početku svi nepoznati, nema članova obitelji na koje je naviknulo, pa trebate računati na određeno razdoblje prilagodbe. Dijete zapravo ne odbija hranu nego novu situaciju u kojoj se našlo.
Nije uputno nositi u jaslice pričuvnu hranu za svoje dijete, dijete će kod kuće nadoknaditi ono što nije pojelo u vrtiću. Poštivanje prehrambenih navika u kolektivu u ranoj dobi bit će od pomoći djetetu kada krene u školu gdje nema ljubaznih teta koje će ga uvjeravati da je fino i korisno pojesti obrok koji se nudi.
Izvor: Bebe