Uši i gnjide u kosi: mitovi i istina o tim groznim i dosadnim parazitima
Uši u kosi. I sam spomen na njih tjera nas da se češkamo po glavi. Svake godine na stotine djece diljem Hrvatske, najčešće oni između 3 i 11 godina, dolaze iz škole ili vrtića ušljivi. Upravo je kolektiv u kojem djeca borave najčešći izvor širenja ovih sitnih nametljivaca, a “epidemija” se najčešće javlja početkom nove školske godine u rujnu ili po povratku sa zimskih praznika u siječnju. Naime, tijekom praznika obitelji su mobilnije, kreću se više među drugim ljudima i time nenamjerno izlažu ušima.
O ušima u kosi postoji niz zabluda. Na forumima se može pročitati kako neki roditelji koriste vakuum usisavače i njima nastoje usisati parazite, a neki drugi šišaju djecu na nulu smatrajući da će s kosom odstraniti i te dosadne sitne kukce. Neki bacaju dvosjede iz kuće smatrajući da je izvor zaraze stari kauč. Neki špricaju tepihe kemikalijama jer su uši zamijenili s grinjama.
Naravno, ove metode nisu učinkovite.
Prije svega, treba objasniti što su uši i gnjide i kako dolazi do njihovog nastanjivanja u kosi i na vlasištu vašeg mališana.
Što je zapravo uš, a što gnjida?
Uši su kukci veličine 2-3 mm, bez krila i sa šest nogu koji su poznatiji kao ektoparaziti, a to znači da žive na domaćinu, odnosno ne mogu živjeti bez domaćina na kojem se razmnožavaju i razvijaju. Hrane se krvlju domaćina do koje dolaze sitnim bezbolnim ubodima.
Postoje razne vrste uši koje žive na biljkama, životinjama i čovjeku. Na čovjeku žive, odnosno parazitiraju dvije vrste uši: čovječja uš (Pediculus humanus) i stidna uš (Phthirius pubis). Čovječja uš ima dvije podvrste: tjelesna uš (Pediculus humanus var. corporis) i uš glave (Pediculus humanus var. capitis). Mi ovdje govorimo o ovoj potonjoj, odnosno o uši glave.
Uši glave ne prenosi viruse i bakterije drugih bolesti pa ne predstavljaju opasnost po zdravlje djeteta, osim svrbeža koji može biti toliko intenzivan da dijete češanjem noktićima može ostaviti oštećenja na koži vlasišta koja se mogu inficirati.
Ono što uš želi od vašeg djeteta je toplo, skriveno i prokrvljeno područje gdje može živjeti i razmnožavati se. Vlasište mu je idealno za to, a ponekad će se nastaniti i iza uški te na zatiljku.
Kada se nastani i smjesti na vlasištu, ženka uši liježe sitna bjelkasta jajašca poznatija kao gnjide. Odrasla ženka tijekom svog života koji traje prosječno 2 mjeseca snese oko 200-300 jajašaca (gnjida). Pritom mama uš izlučuje sluz koja funkcionira kao svojevrsno ljepilo kojim jajašca pričvršćuje za vlas i to na mjestu odmah do kože. Toplina, masnoća i vlaga kože na vlasištu pomaže jajašcu u sazrijevanju i “rađanju” novih uši. Gnjide se razlikuju od prhuti po tome što se dosta teško odvajaju od vlasišta.
Tjedan dana nakon izlijeganja, iz jajašca se rađaju “bebe” uši. Te bebe već za dva tjedna dosežu spolnu zrelost i počinju i same lijegati gnjide na vlasištu. Zanimljivo je da ako gnjide nemaju uvjete za sazrijevanje u uš (nije im dovoljno toplo), one mogu i do 30 dana ostati u mirovanju prije nego se pretvore u bebe uši.
Ići u vrtić ili ostati doma?
Uši u kosi strašno su nam odbojne. Kod nekih izazivaju gađenje, paniku pa čak i očaj. Sama pomisao da u kosi nosimo parazite, izaziva neugodne trnce.
Liječnici općenito ne preporučuju da djeca izostaju iz vrtića više dana zbog ušiju u kosi. Naime, dijete koje ima uši i gnjide, vjerojatno ih je imalo barem mjesec dana prije no što su otkrivene. Ako ode u vrtić dan nakon što su uši otkrivene, ne predstavlja ništa veću prijetnju za njihovo širenje nego dan ranije.
Ono što je važno je da djeca ne dolaze u direktni kontakt s glavama, da se obavijeste odgojiteljice i roditelji te da se što prije napravi plan čišćenja dječje kose, ali i u svakoj obitelji u kojoj žive djeca s tim parazitima.
Važno je da svi budu podvrgnuti tretmanu istovremeno i da mu se podvrgnu i ona djeca kod kojih žive uši i gnjide nisu vidljive golim okom. Naime, ako gnjide prežive na nekoj od glavica, za 30 dana uši će se ponovno proširiti među djecom u kolektivu.
Svaka ustanova trebala bi imati određenu “politiku” rješavanja problema uši i gnjida, pa ako je procedura takva da djeca ostaju kod kuće dok se ne očiste i od uši i od gnjida, tako će roditelji trebati i postupati.
Kako se riješiti uši i gnjida?
Prenosimo savjete Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar:
– Farmaceutskim sredstvima i proizvodima koji se mogu kupiti u ljekarni (šampon, prašak, električni češalj, sprej). Kod uporabe ovih proizvoda držite se doziranja i uputa koje će vam dati ljekarnik na licu mjesta.
– Da bi se s vlasišta uklonile sve gnjide, kosu treba isprati u toploj zakiseljenoj vodi (dodajte octa ili limunova soka), kako bi se češljanjem gustim češljem gnjide odlijepile od kose, a češalj treba svako malo dobro oprati (koristiti se može i kupovni električni češalj upravo za odstranjivanje gnjida s vlasišta).
– Kod većih infestacija ušima preporučuje se i šišanje jer je s kraće kose uši i gnjide puno lake ukloniti. Pogotovo se preporučuje šišanje duge plave kose jer su na njoj gnjide gotovo nevidljive.
– U obitelji u kojoj su se pojavile uši potrebno je nakon tretiranja glava svih ukućana oprati svu posteljinu, deke, ručnike, odjeću koja se oblači preko glave kao i sva pokrivala za glavu (pogotovo vunene kape). U dječjim vrtićima u odgojnoj skupini u kojoj se pojavila Ušljivost treba istovremeno s tretiranjem glava promijeniti i oprati svu posteljinu.
Najčešći mitovi o ušima
Netočno. Uši mogu samo puzati. Imaju šest sitnih nožica i ni jedno krilo. Upravo zato djeca uši dobivaju češće od odraslih. Češće glavicama dolaze u direktni kontakt kroz igru i interakciju ili pak dok spavaju zajedno u vrtiću. Uš vrlo brzo dogmiže s jedne glavice na vlas druge glavice dok djeca dijele jastučić i, primjerice, gledaju film. Odrasli će uši dobiti najčešće od djece. Rijetko su odrasli ti koji u kuću donesi gnjide ili uši.
Pripremila Marija Dagostin, med. sestra.
Preuzeto sa: http://www.klinfo.hr/