RANA PISMENOST

Ovladavanje vještinama čitanja i pisanja kao značajnim odrednicama suvremenog društva ključna je prekretnica u djetetovom razvoju. Te vještine predstavljaju osnovu cjeloživotnog usvajanja različitih znanja, akademskog uspjeha i uspješnog profesionalnog napretka, ali da bi se dostigle, zahtijevaju dugotrajno učenje i savladavanje većeg broja predvještina.

Opismenjavanje je složen proces koji dugo traje i zahtijeva poduku, ali počinje i prije formalnog obrazovanja, stoga se može podijeliti na 1) predčitalačko i 2) čitalačko razdoblje. Predčitalačko razdoblje najvećim dijelom određuje rana pismenost, koja obuhvaća sposobnosti i vještine koje su pretkazatelji vještine čitanja u kasnijem školskom razdoblju. To su vještine, znanja i stavovi važni za ovladavanje čitanjem, a koje se stječu prije formalne poduke.

Ranoj pismenosti prethodi izranjajuća pismenost, a to je postupni proces koji započinje već u prvoj godini i predstavlja spontani i samostalni interes za pisani sadržaj zahvaljujući izloženosti pisanom tekstu, a bez dodatnih poticaja. Djeca vrlo rano pokazuju interes i usmjeravaju pažnju na knjige, pretvaraju se da čitaju, a da pri tome ne poznaju niti jedno slovo i drže knjigu naopačke. Većina djece u dobi od 2 do 3 godine prepoznaju uobičajene znakove, simbole ili logotipe te čita slike riječi (npr. prepoznaju natpise trgovina, igračaka i drugih proizvoda) čime se razvija rječnik slika riječi. Bez dodatnih poticaja spontano uživaju u pjesmicama i igrama rimom, pričanju i čitanju priča i prepoznaju kada se neki dio priče ponavlja. Nikada nije prerano izlagati dijete pisanom materijalu, čitati mu i pričati.

Među znanjima i vještinama rane pismenosti, posebno se ističu svjesnost o pisanom tekstu i koncept tiska, rječnik, pripovijedanje, imenovanje slova i fonološka svjesnost.

Do razumijevanja svjesnosti o pisanom tekstu djeca dolaze putem interakcije s odraslima u aktivnostima koje su povezane s knjigama i pisanim tekstom kao što su zajedničko čitanje slikovnica. Odrasli pokazuju djetetu gdje na naslovnici piše naslov slikovnice i ime pisca, koja je prva, a koja zadnja stranica knjige, odakle se počinje čitati i sl. Izloženost pisanom tekstu vodi osvještavanju da neki arbitrarni simbol može označavati stvarni predmet, a to se smatra prvim korakom u razumijevanju veze između pisanog i govornog jezika. Djeca koja uspješno ovladaju svjesnosti o pisanom tekstu znaju da pisani tekst ima značenje, da se čita s lijeve na desnu stranu, odozgo prema dolje, da se priča nastavlja na sljedećoj stranici knjige te da bijeli razmaci između niza grafema odjeljuju riječi.

Širina djetetovog rječnika utječe na njegovo razumijevanje kako govornog, tako i pisanog jezika. Osim usvajanja novih riječi tijekom razgovora s odraslima, djeca najviše riječi usvoje u interaktivnom čitanju slikovnica s odraslima. Dokazano je da djeca koja su aktivno uključena u čitanje knjiga usvoje više riječi od djece koja pasivno slušaju čitanje knjige. Aktivan način čitanja slikovnica naziva se dijaloško čitanje i uključuje brojne postupke u kojima odrasla osoba postavlja otvorena pitanja, potiče razgovor o pročitanom tekstu te pruža djetetu prilike u kojima ono može sudjelovati u pričanju priče.

Pripovijedanje uključuje veliki broj naprednih vještina: nizanje događaja, oblikovanje povezanog teksta, upotreba specifičnog rječnika, razumijevanje uzročno-posljedične povezanosti i iznošenje ideje uzimajući u obzir slušatelja (njegovo znanje i iskustvo).

Poticanje prepoznavanja slova u predškolskom razdoblju ne odnosi se na formalno podučavanje djeteta grafemima i na provjeru njihove usvojenosti. Važno je da dijete bude izloženo slovima hrvatske abecede, da igra igre koje uključuju slova te da komentira slova koja prepoznaje. Pojam imenovanje slova odnosi se isključivo na prepoznavanje pojedinačnih grafema, a ne i na druge složene radnje kao što je prepoznavanje i povezivanje slova unutar riječi ili pisanje slova.

Fonološka svjesnost jedna je od najvažnijih pokazatelja kasnije uspješnosti u čitanju. Odnosi se na prepoznavanje, izdvajanje i baratanje manjim dijelovima od riječi, a očituje se prepoznavanjem riječi koje se rimuju, prebrojavanja slogova, odvajanja početka i kraja riječi te izdvajanja fonema u riječi. Važno je naglasiti da fonološka svjesnost obuhvaća više vještina osim fonemske analize i sinteze, a upravo je na njih okolina najviše usmjerena.

Djeca najranije počinju stapati riječi iz ponuđenih slogova (primjerice, niz slogova ku-ća čini riječ kuća). To se naziva slogovno stapanje i predstavlja najjednostavniju razinu fonološke svjesnosti. Kao osnovna izgovorna slušna struktura u kojoj se glasovi međusobno povezuju, slog se općenito lako prepoznaje i izdvaja. Slogovno stapanje slijedi raspoznavanje rime. Djeca prepoznaju rimuju li se riječi ili se ne rimuju (npr.rimuje li se most-kost ili most-drvo) prije nego uspješno mogu raščlaniti riječi na slogove. Slogovna raščlamba osvještava i priprema dijete za uspješnu proizvodnju rime prema ponuđenim riječima.  Baratanje rimom i slogovima dovodi do sposobnosti baratanja manjim jedinicama – fonemima. Kao i kod sloga i rime, dijete je prvo u mogućnosti proizvesti riječ iz niza ponuđenih fonema, a potom i raščlaniti riječi na foneme. Prije nego uspješno raščlanjuju riječi, djeca usvajaju izdvajanje prvog fonema.

Fonološka svjesnost ne razvija se spontano, već ju je potrebno ciljano razvijati kroz igru. Važno je poticati ove vještine njihovim razvojnim slijedom te ne forsirati glasovnu analizu i sintezu ako dijete ne može rastavljati riječi na slogove, prepoznavati i tvoriti rimu.

Odgovor na pitanje koje većina roditelja postavlja: „Treba li dijete znati čitati prije polaska u 1. razred?“ je da ne treba, ALI vrlo je važno da prije polaska u školu razvije predvještine kako bi spremno moglo početi učiti čitati i pisati. Iskoristite ovo vrijeme do polaska u 1. razred za igranje kojim ćete potaknuti razvoj navedenih predvještina. Izradite kartice za memory s parovima koji se rimuju (sova-bova, krava-trava, zec-perec, klaun-paun…), čitajte pjesmice u rimi, tražite od djeteta da završi stih (pada, pada kiša, na mačku i na …), zadajte mu zadatke u slogovima (do-ne-si mi ja-bu-ku), izdvajajte prvi glas u riječima oko vas (započnite s riječima u kojima prvi glas možete istaknuti produživanjem, npr. sssstol, aaaauto), igrajte memori sa slovima, izrezujte slova iz novina i napravite svoju slovaricu, crtajte, izrežite slovo od kartona pa neka dijete u njega lijepi kukuruz, rižu, papire u boji… Budite kreativni i probudite i dijete u sebi! J